Već 20 godina Sabina i njen suprug sa svog imanja nadomak Kalesije, pune vozila otkupljivača krastavaca koji se koriste za spremanje zimnice. Dok su njihova djeca i suprugova braća otišli put Evrope i Amerike, ostavili zarasle parcele, oni uz poruke ohrabrenja poručuju da se na svojoj zemlji može raditi i zaraditi. Obrađuju svu napuštenu zemlju svoje porodice, a pored toga Sabinin suprug se bavi slikarstvom, izgradnjom kamenih ograda, keramikom i ko zna čime još. Uzgajaju krompir, sve vrsta povrća, jagode, a imaju i svoju proizvodnju pilećeg mesa i jaja. Parcela od 5000 m2 nikad nije nezasijana. Poseban trud ulažu u proizvodnju krastavaca.
„Ponosni smo na posao, koji smo nas dvoje napravili, radimo na proizvodnji zdravih krastavaca na površini, koju možemo stići obraditi. Sa 500 m2 uzgojimo i predamo oko 5 tona krastavaca kornišona“. Plodovi se moraju redovni brati, jer svako prerastanje krastavac stavlja u nižu klasu. Ove godine smo imali prihod od oko 5000 KM. Poljoprivreda se suočava sa manjkom radne snage i izazovima kada su u pitanju cijene, ali od poljoprivrede se može živjeti tokom cijele godine, i to je ono što želimo prenijeti svima koji ne žele napustiti ovu zemlju.
Kornišoni iz ovoga kraja su već dugo na evropskom tržištu, ali za Sabinu nema stajanja – samo daljim razvojem i ulaganjem se može osigurati opstanak poljoprivrede u ovom kraju. Nakon 20 godina rada na zemlji u saradnji sa Partner MKF i USAID-a, Zahirovći su prvi puta dobili donaciju i to plastenik od 30m2, koji neće čekati proljeće da izniknu prvi plodove. Sabina je već sve pripremila za uzgoj mladog povrća i rasade koje će koristiti u zimskim mjesecima.